Crnogorska je na Kongresu dana 28.01.2017. donijela sljedeći

Programski dokument o kulturi

Pojam kultura izveden je iz riječi kult, pa samim tim kultura jednog naroda podrazumijeva sveto predanje, odnosno duhovno iskustvo svih predaka. To je sjećanje koje, što duže seže u prošlost više oplemenjuje i štiti od nepredviđenih istorijskih procesa i duhovnih kriza. Narodi koji nemaju tradiciju lutaju ne samo istorijski već moralno, ekonomski i politički.

Prostor na kome živimo je rijetka nagrada, ali sa mnogo problema. Činjenica da smo ustavom definisani kao zemlja „...izuzetne prirodne ljepote i bogate kulturne baštine...“ u realnosti se ostvaruje kao ironija jer se slojevi prošlih civilizacija svakodnevno potiru, a oko starih gradova je metastazirala novogradnja koja prijeti da ih pretvori u minijaturne kamene makete iz prošlosti. Stara gradska jezgra mijenjaju se do neprepoznatljivosti, mijenjaju se navike stanovanja, nestaju vjekovni običaji, gubi se bliskost ljudi. Sa fortifikacija i puteva koji su nas izvodili iz milenijunske izolovanosti, odnosi se kamenje sa nerijetko uklesanim natpisima, stihovima i porukama.

Utisak je da smo postali društvo koje je prestalo da cijeni svoju duhovnost i svoju prošlost, a stereotip o crnogorskoj ljepoti dobija potvrdu u ozbiljnoj društvenoj apatiji.

Država i kultura

Prosvećene države njeguju i štite specifičnost prostora koji glasi na njihovo ime. U našu svijest ugrađene su karakteristike generacija oblikovane u poseban identitet koji se zove Crnogorski.

Ustav Crne Gore u članovima 77 i 78 ističe: „Država štiti prirodnu i kulturnu baštinu“. Vrijeme je da se upitamo kako?

Ministarstvo kulture do sada nije formiralo stručni tim koji bi društvu predočio sliku o kulturnom blagu koje se nalazi u Crnoj Gori, a kamoli o vrijednostima koje su iznijete. Po mnogim saznanjima radi se o dobrima najviše klase, predmetima i spisima iz samog srca naše prošlosti.

Odnos državne politike prema kulturnom identitetu izaziva apatiju kakva odavno nije viđena. Krivotvori se naša istorija, drugim riječima, planski se sprovodi uvođenje stranih nacionalnih interesa u naš identitet i tako ometa političko smirivanje i stvaranje uslova da se naša duhovnost unaprijedi. Pojedinci koji su kvalifikovani da se suprotstave uništavanju, krađi, falsifikatima i „kulturnoj“ politici sa oltara su, van sistema, osuđeni na usamljivanje i gorčinu.

Svuda u svijetu univerzitet je centar ekselencije – zajednica izabranih po kriterijumima znanja, talenta i morala. To je intelektualna baza za ukupan društveni razvoj. Crnogorski državni univerzitet još uvijek nema katedru za istoriju umjetnosti, arheologiju, etnologiju, ali zato ima na desetine katedri za menadžment i sl. (na skali univerziteta u svijetu, naš se ne pominje među 4.000, a naši srednjoškolci na osnovu monitoringa iz 2015. godine koji su obavili eksperti EU, analizirajući primjenu stečenih znanja u praksi zauzeli su evropsko dno).

Nije teško zaključiti, prosvećene vlasti nema na horizontu.

Ravnodušnost nikada nije zdrava emocija, a ravnodušnost prema kulturi je ozbiljan signal ne samo za državu, već i za njene građane. Više od dva vijeka u evropskoj političkoj filozofiji dominira stav da čovjeka ne razvija njegova priroda već njegova sloboda. Da li smo mi još uvijek u prirodnom stanju?

Kako dalje?

Ne tako davno, svaka naša kuća je mirisala: ljudi, pokućstvo, knjige... to je miris pripadanja. Sa našim nasljeđem slaže se naša mašta, genetski kod, naše legende, običaji, naši karakteri - akustika ovog prostora.

Sigurni smo da je naša zajednica u stanju da pomoću stručnjaka potraži svoje razvaljene gradove, svoje materijalno i nematerijalno blago, vrati popadalo kamenje sa ruševina, tamo gdje mu je mjesto, umjesto da se kao mnogo puta u istoriji njime gađamo. Da pokušamo da se pokrenemo ka civilnoj svijesti tj. shvatanju bar dijela opštih poslova kao svojih. To pretpostavlja poseban sluh, ali taj posao je omamljujući i ekskluzivno privlačan.

Čas za promjenu je konačno stigao. Crna Gora pripada svom 21. vijeku jednako kao Holandija, Irska, Austrija... To je novi mitski trenutak koga moramo biti svjesni.

Crna Gora je naša teritorija i naš prvi duhovni identitet iz koga se od rođenja orijentišemo prema nepoznatoj budućnosti. Crna Gora je naša adresa sa koje ulazimo u tu budućnost i naš je suštinski moralni kompas.

Zaključujemo:

  • Crnogorska je svjesna da je neobuzdanom komercijalizacijom i nebrigom ugroženo naše kulturno nasleđe;
  • Crnogorska smatra da je neophodno državnu polutiku odvojiti od „predstavnika naroda“ koji Crnu Goru koriste i doživljavaju kao privatnu svojinu registrovanu u listama nepokretnosti. Crna Gora mora ostati naša unutrašnja svojina koju treba sačuvati lijepu, i lijepu je ostaviti potomcima.
  • Crnogorska će se zalagati za promjenu shvatanja kulturne politike, prije svega u sferi selekcije kadrova. Institucije kulture moraju se racionalno organizovati držeći distancu prema stvaralaštvu, kako ne bi postali faktor koji propisuje kulturu.
  • Crnogorska će učiniti sve da Crna Gora ima otvorenu politiku koja će nas približiti svijetu i kulturi koja će biti dio nas i briga svih nas.
  • Crnogorska će stati uz sve političke i civilne pokrete koji se budu istinski zalagali za očuvanje ekološke komponente našeg prostora.

Dragan Mihović

Cetinje, 28.01.2017. godine